Ovrha kao sredstvo naplate za suvlasnike koji odbijaju plaćati pričuvu

Iako je plaćanje pričuve zakonom definirana obveza i odgovornost koja proizlazi iz života u stambenoj zgradi, nerijetko se vodi borba s dijelom suvlasnika koji tu obvezu ne prihvaćaju, a još manje razumiju. Upravo je redovno plaćanje pričuve ključ za normalno funkcioniranje, uspješno održavanje te kontinuirano poboljšanje funkcionalnosti stambene zgrade, što uvelike doprinosi i boljoj kvaliteti života unutar takve zajednice.  

Jednako kao i računi za potrošnju vode, struje i slični režijski troškovi s utvrđenim dospijećem plaćanja, tako i računi za pričuvu podrazumijevaju jasno utvrđene rokove u kojima se svi računi moraju podmiriti.  U slučajevima kada se rokovi i dospijeća zanemaruju, a dugovi gomilaju, upravitelj stambene zgrade radi na tome da redovno opominje dužnika pisanim putem o iznosu duga te točno naznačenom periodu na koji se dugovanje odnosi. Kada pojedini suvlasnici i unatoč takvim upozorenjima odluče zanemariti ispunjavanje obveze koju imaju, upravitelju tada preostaje pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima dužnika kako postojeći dug ne bi zastario, čime bi se nanijela šteta ostatku suvlasnika stambene zgrade koji redovno i uredno podmiruju svoje obveze.

Što napraviti?

Upravitelj zgrade ovlašten je pokrenuti postupak ovrhe u ime i za račun svih suvlasnika stambene zgrade kojom upravlja, kako bi osigurao naplatu i tako zaštitio prava i zajednička sredstva svih suvlasnika. Iz svakog pojedinačnog postupka ovrhe proizlaze troškovi vođenja postupka kao što su računi odvjetnika, javnog bilježnika i Fine. Svi troškovi nastali u postupku ovrhe podmiruju se s računa zajedničke pričuve te automatski postaju zaduženja ovršenika koja se na kraju u cijelosti naplate provedenom ovrhom te tako ‘vrate’ na račun sredstava zajedničke pričuve.

Prema Zakonu o obveznim odnosima i načinu na koji je regulirana zastara, rok za zastaru dugovanja zajedničke pričuve iznosi tri godine od dospijeća. Ukoliko se u tom roku ne pokrene postupak prisilne naplate, istekom tri godine dugovanje postaje u potpunosti nenaplativo. Od iznimne je važnosti stoga kontrola naplativosti pričuve svako 6 mjeseci od strane upravitelja stambene zgrade, kako bi se potrebne ovrhe pokrenule na vrijeme i tako osigurala naplata svih potraživanja.

U slučajevima kada se dugovanja pokrenutim ovrhama u izvjesnom vremenu ne uspiju naplatiti jer su dužnici primjerice u blokadi, za ovrhovoditelja postoji opcija osiguranja tražbine upisom založnog prava u zemljišne knjige na teret predmetne nekretnine ovršenika, a kojom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu naplati iz nekretnine i u slučaju da u međuvremenu treća osoba stekne pravo vlasništva.

Slijedom navedenog očigledno je da postoje načini za zaštitu prava i sredstava svih suvlasnika, te da uz kontinuirano praćenje naplativosti i stanja dugova, dužnici i ustaljeni neplatiše ne mogu tek tako pobjeći od podmirenja svojih obveza.