Susjed buši zid u vrijeme kada vi odmarate, drugi tulumari cijelu noć, susjeda je zajednički hodnik popunila privatnim stvarima, a nečiji pas je obavio nuždu na stubištu i vlasnik nije pokupio? Ne poštuju kućni red, na zamolbe ne reagiraju, a vi ne znate kome se obratiti niti je li itko nadležan za kontrolu provođenja kućnog reda?
Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđeno je da suvlasnici zgrade sami donose Odluku o kućnom redu – akt suvlasničke zajednice kojim se određuju pravila ponašanja suvlasnika i svih ostalih osoba koje trajno ili povremeno borave u zajedničkim prostorima zgrade. Na tome zapravo staje zakonsko bavljenje kućnim redom kao takvim i suvlasnici su prepušteni sami sebi, bez institucije i tijela koje bi moglo provoditi taj kućni red.
Ne postoji univerzalni primjerak kućnog reda niti je ijednim zakonom ili propisom određen njegov sadržaj. Samim time, svaka zgrada može imati potpuno drugačija pravila kućnog reda. Međutim, pitanje kućnog reda je uvijek aktualno zbog različitih tumačenja kućnog reda i sati dnevnog odmora koja datiraju iz vremena društvenog vlasništva.
Za razliku od tih vremena, danas je situacija znatno drugačija i sve počinje i završava na zdravom razumu i (ne)razumijevanju jednih za druge. Onda kada je jednom susjedu idealno vrijeme za renovaciju ili proslavu rođendana uz glasnu glazbu, drugom susjedu baš nije. Ubrzan način života, smjenski rad, privatne i poslovne obveze dovele su do toga da više nema poželjnih sati za odrađivanje određenih poslova već se svi vode principom kako kome odgovara. Naime, iako većina stambenih zgrada ima izvišen kućni red u jako malom broju zgrada se isti poštuje. Naravno većim brojem stanova/suvlasnika u zgradi broj prekršaja kućnog reda raste. Suvlasnici često zovu predstavnika ili upravitelja s ciljem da riješe problem prekršitelja. Često se očekuje da upravo oni budu „policajci“ i smatra se da je to dio usluge i njihove dužnosti za koje su plaćeni. No, ugovorna obveza upravitelja odnosi se na zajedničke dijelove zgrade, a nikako na rješavanje problematičnog ponašanja pojedinih suvlasnika. Svi problemi su rješivi uz dobru volju i poticanje dobrosusjedskih odnosa. Nažalost, u praksi to često nije ostvarivo te se zbog toga stanari obraćaju policiji, komunalnom redarstvu, inspekcijskim službama, servisnim službama, mjesnim odborima ili lokalnoj samoupravi, no njihov je učinak obično nikakav.
Baš sloboda kreiranja individualnog kućnog reda i uvođenje vlastitih sati odmora koje će izglasati većina u zgradi vode ka manjem kršenju kućnog reda. Ukoliko u zgradi ima suvlasnika koji posjeduju ljubimce možete unijeti posebne stavke koje će se odnositi na održavanje čistoće u zajedničkim prostorima zgrade. Također, sve ostale specifičnosti življenja u vašoj zgradi koje uzrokuju kršenja kućnog reda možete urediti upravo unošenjem posebnih članaka u kućni red da bi se spriječilo takvo ponašanje ubuduće, ali na žalost ništa od toga suvlasnicima ne pomaže kad u zgradi imaju „nepoželjnog“ susjeda koji svojim ponašanjem namjerno onemogućava normalan suživot u zgradi.
